Kiša već je bila stala hodao sam pustim gradom zamišljen u svome filmu korak u korak s dosadom Kad odjednom lice tvoje stvorilo se tu preda mnom kao da se vječno znamo a prvi put se gledamo Ref. I nisi rekla tada ni riječ samo uz mene se privila i kao da mi daješ baš sve mi pričali smo očima I bio je to savršen znak nasmiješi mi se sudbina ti htjela si da vidiš moj stan i zora nas je probudila I od tad sve do sad si vazduh koji dišem ja prelijepa, između nas veza je neraskidiva I od tad dodir tvoj gori mi pod kožom, znaj i ovaj trag na vratu mom potpis je tvojih usana Još me misli često vrate u tu ljetnju kišnu noć ko da sanjam san uživo sve doživim ponovo Ref.