Ref. Pitam gdje smo mi, i nebo govori al' kad vidim ulicu i ne progovorim jer nikad više tu starih drugova krug i sve sa nama kao da je uzalud Sad pitam gdje smo mi, i nebo govori al' kad vidim ulicu i ne progovorim jer nikad više tu starih drugova krug i sve sa nama kao da je uzalud Nikog nema u kraju gdje su moji drugovi osamnaestoga u maju još jedna godina gomila starih novina dezertirala je rodbina što se borila Zar nakon svega da nikog nema zar tako treba tebra da svako drijema kao stari pas lavež, ti gubiš glas nade izdržali svako sranje, svjedok si, grade Kao da sam ranjen, jedva hodam starim krajem suza pjesnika da kane rastopila bi kamen mnogi ljudi mi fale, neki glume i dalje svako lice je pokazao, maske su pale Zar je preča kuja droga od milog brata tvoga nikad poraz, nikad kolaps, samo borba a gdje smo sada, kao da smo kiša u rijeci al' vjeruj mi, o vama pričat ću djeci Ref. Da li falim vama ja k'o što falite meni da l' ti mali barem zna da smo zajedno jeli mladi htjeli u Berlin, u glavi snovi, hoteli a na ulici utoke, lanci, pitovi bijeli Sada zato sjedim, dan za dan mi bježi svaki san mi blijedi, kroz grad dok leti bili smo djeca ulice danas stranci, glumci i loše uloge I sve se svodi na pare i dalje al' ne na zajedničke, brate ovo me tjera da pišem, svima pričam sjećanje pomaže da dišem, zato živ sam Imam planove u glavi prvog dana čekaju da se javiš sve drugo ostavljam po strani do korice knjiga je ispisana, stari Ref. 2x