Dobro znam kako boli ovaj život i što jer vjeruj brate ovdje život je ko hladan pištolj Na našim prozorima nema nade sivo dvorište ako hoćeš cijelu priču čitaj je od korice Slobodno pozvonite hajdurum izvolite tajna ostaje tajna molim, vrata zatvorite Gledaš moj grad vidiš dim i dvolitre ja sam gledo moj kraj njegov sin kad pogine Čitav niz trgovine sivi zid i gomile ubojica hladna lica padaju ko domine i tako to ide, drugara na izvolite Lisice na rukama vozite do Senoine ljubavi dvolične nož u leđa složit će Kad zarastu rane opet nosit ćemo ožiljke sudbine proklete, suze bi potekle ali suze su od dima pa i one nebu odlete Jea, samo Bog zna, volio sam htio sam da budem voljen htio sam bolje za nas, branio bi tvoju čast iako me prati sve od goreg goreg Ulice i grad lud i mlad krvav trag, murija sudija, ćelija i problem I da odem sad ostavio bi trag u venama tinja žar ulični kodeks, kodeks ulice Moje braće nema lik im vidim na slikama rija sve je to slikala tijelo, krv na tikama Svako zrno budi suzu koju krijem pod cvikama prati hod pobjednika neću predat se nikada Ako ikada te sjete stare uspomene shvati da stvari nisu iste kažu čudno vrijeme Samim tim nismo više isti i nismo više bliski i jede me iznutra ako o tebi mislim Jebo sve ovo, nema milostinje nismo UNICEF, krvave pare krvave ruke, punim krvav sef Priče s ulice čuli ste pucnjeve i urlike nekom priča a nekom životno djelo pulice Nazirem strah, režite ali ste lomljivi ko pepeo i prah rasuli bi se na robiji Život je kuja al' mu psujemo ko robinji i vi bi život dali ne bi se za brata pobili