Osedlaću vranca svoga vilenoga pa ošinut' preko polja zelenoga Niz drumove rasplakane da povratim sretne dane svoga mladovanja Što mi rodnim gradom prohujaše kradom i odoše pjevajući za čergom cigana Stići ću ih jedne zore nasmijane kad nad gorom javorovom sunce grane Tad ću vranca zauzdati pa ću gorko zaplakati vrisnut' do oblaka Vratite se, dajte za jade mi znajte, ostalo je srce željno mladih djevojaka Al' ko znade da mi do njih pute kaže uzalud ih godinama oči traže uzalud se duša sjeća djevojaka i proljeća, jesen suze sprema Vjetri žutom lišću šapću tužnu priču minula je divna mladost povratka joj nema