Bili smo najbolji jarani još onda kao klinci zviždali za svakom curom koja je prolazila u minici Iz našeg skrovišta jedne napuštene drvene barake puštali i druge da budu sa nama ako bi nam kupili žvake Skupa išli u školu skupa proveli svaki veliki odmor skupa smo komšiji Hasanu kamenjem razbili prozor Kad nam je izbušio loptu što mu preskoči u avliju zajedno smo, na sportskom ubili boga u Mariju I onda od njegovog buraza dobili momački degenek ma pravili samo sranje bilo je toga na pretek Skupa smo, iz magacina ukrali gajbu Tuzlanskog piva prvi put probali alkohol i tu nas vidi Zijad I kaže starcima znao sam batina biće kao onda kad su nas uhvaliti da gledamo porniće Skupa smo bili u podrumu cijeli dan slagali karte dok napolju rat je buktao i oko nas padale granate Sjećam se njegovih riječi kad sam mu pričao da bježim reko je, rat će brzo proći i ti ćeš nazad doći Al' bogami rat potraja evo me dan-danas u dijaspori ponekad se sjetim svega moram priznat da zaboli Čuo sam da nema više ni one drvene barake pale na nju 3 granate nisu našli ma ni daske Zvao sam ga iz Njemačke da dođe malo u goste kaže ne može ostavit starce ne može napustit Bosne Pokušao sam ga na govorit al' vidio sam ne vrijedi bojao sam se jer znam da vrijeme mnogo toga izblijedi Našao sam nove jarane s njima upo u drugi fazon mjeseci su prolazili samo ponekad bi ga nazvo Il' možda poslo nešto para da ima za izlazaka  htio sam mu zamijenit mene sa onih par maraka Al' nije to to, znao je on a znao sam i ja prijateljstvo je ono što trebamo a lova nije sredstvo do cilja Dok sam ja lutao po svijetu tražeći komadić sreće on je posto pravi čovjek poso,žena, dvoje djece Čuli smo se 2-3 puta i sve mi je reko na telefonu da je sretan jer je oženio najljepšu ženu na kantonu I da je najbolji osjećaj na svijetu kad te neko zove tata da je našo dobar poso krenulo ga pravo posle rata Bilo mi je drago da čujem tu priču punu optimizma ostali smo u kontaktu često se čuli putem pisma sve do jednom Njegova žena me zove na telefonu plače kao mala beba ko da mi nož zabi u rebra znao sam nešto nije kako treba Ko grom iz vedra neba kad mi to reče ostadoh šokiran nisam znao šta da kažem mozak totalno blokiran Ko da se svijet sruši a mene najveći kamen u glavu osinu prije nego što je umro reko je da mu se ja pobrinem o kćerci i o sinu Sve što sam uspio reći bilo je kako mi jaran poginu ona prekinu na tren da plače i samo reče "stao je na minu"