Pozivam za svjedoka pero i ono što se perom piše pozivam za svjedoka nesigurnu tamu sumraka i noć, i sve što ona oživi Pozivam za svjedoka mjesec kad najedra i zoru kad zabijeli pozivam za svjedoka sudnji dan i dušu, što sama sebe kori Pozivam za svjedoka vrijeme početak i svršetak svega i da je svaki čovjek uvijek na gubitku Svak ima neku svoju životnu priču ovo je moja priča: "Iz Bosne preko Saarlanda za Ohio" (Rima D) Nikad neću zaboravit da dolazim iz bosne tamo gdje sam rođen davne sedamdeset osme Gdje sam sretno živio sve do početka rata dok nisu dali svakome da oružjem barata Sjećam se baš kao da je bilo juče kad su se pojavili ispred naše kuće I rekoše staroj marš odavde balije bježite iz kuće za pet minuta palim je Ono što su starci godinama stvarali pravili i gradili od usta odvajali uzeše nam dušmani bez ikakvog prava al nema veze eto neka je živa glava Tad sam bio dijete nisam znao što se događa zašto pucaju na nas i čemu sva ta svađa Znam mati je plakala otac neobičajeno ćutao pušio jednu za drugom u mislim negdje lutao Samo jednom reko poslije vijesti na radiju ovdje nema života idemo za Švabiju [Joki] Došli smo sa drugog kraja i idemo putem raja pamtićemo sve događaje gradićemo naše običaje (Rima D) Došao u Njemačku mislio sam da ću poludit sve totalno strano joj reko ja ću se ubit Al malo pomalo steko nova prijateljstva našao pravu raju ma bilo nas je dvjesta Za njemačku me vežu većinom pozitivna sjećanja živio svoj život nema nikog da me sprečava Svaki dan provod izlasci i kosa završio malo škole da ne bi osto klošar kasnije pomalo radio sve probleme prebrodio Zavolio naš Saarland ko da sam se tamo rodio i sve bi bilo super da ne bi jedne sedmice Rekoše nam morate nazad vi ste ovdje izbjeglice imate par mjeseci i onda da ste nestali A u pizdu materinu taman se fino smjestili tako nastade frka problemi sa svih strana Kud ćemo šta ćemo pito sam jarana i baš mi on reče uz jednu normalnu spiku: Ovdje nema života idemo za Ameriku [Joki] Došli smo sa drugog kraja i idemo putem raja pamtićemo sve događaje gradićemo naše običaje (Rima D) I evo me sada ovdje u Ohaju ne znajući dal sam na početku ili na kraju Lutam ko bez glave po bijelome svijetu skupljam svaki cent da kupim si paštetu Ugrožen sam poput ovih crnaca u getu maštam ko i oni da puste me na betu Klošarim na netu do kasno iza ponoći nema drugog posla živim od socijalne pomoći Nemam edukacije za neke poslove unosne ljut sam al se smirim kad čujem rođaka iz bosne U grlu me stisne kad slušam njega shvatim da ima još gore i od gorega Nisam pesimista samo realno gledam stvari život teče ko rijeka a čovjek polako stari Ozbiljnije razmišlja sve su kugopisi ustvari tako je danas za sutra niko ne mari Samo ponekad ovako kad se đoli smota pitam samog sebe imali li ovdje života [Joki] Došli smo sa drugog kraja i idemo putem raja pamtićemo sve događaje gradićemo naše običaje