Bilo mi je dvanest godina prvi put sam sišao do grada iz moga sela tiho i daleko kad ugleda tebe iznenada Da li si me spazila il nisi zbunjenoga seoskoga đaka svjetlo kosog i očijuh plavi u oklopu novi opanaka Kako zija u izloge skupe mala moja, mala moja mala moja, iz Bosanske Krupe Brzo minu naše đakovanje lagan leptir sa krilima zlatnim ipak tebe u srcu sačuvah kroz sve bure putem nepovratnim Sad je kasno već mi kosa sjedi gledam u nju, ćuti kao njema zalud lutam ulicama znanim sve je isto samo tebe nema Da sjećanja mogu da se kupe mala moja, mala moja mala moja, iz Bosanske Krupe Eh dječačke, uspomene glupe mala moja, mala moja mala moja, iz Bosanske Krupe