Istina je ovo niste čuli kako su se biseri prosuli dvoje mladih iz Podrinja brate za vjenčanje spremali su svate Mlad je momak malo para skupi zlatan prsten djevojci da kupi da se uzmu oni tada riješe njihov prsten tugom kovan bješe Sijao je kao sunce sjajno sa njim tugu skrivao potajno na njemu su neke čini bile mladom momku život uništile Na vjenčanju prsten dragoj dade u duši mu neki bol zastade zagrli je na koljena klekno svojoj dragoj ovako je reko Nemoj draga da ti bude žao što se nisam sa tobom vjenčao ja umirem, s tobom se rastajem prsten tuge tebi draga dajem Nemoj za mnom da ti suze teku uzmi prsten, baci ga niz rijeku neka voda čini mu izbriše da se tuga ne ponovi više Zadnje riječi djevojci izusti tjelo klonu, svoju dušu pusti tu ga draga poljubi u čelo vjenčanicom prekrila mu tijelo Iz oka joj suza je potekla svome dragom ovako je rekla ne umiri, ne odlazi sada nisam te se nagledala Mlada moja majka neće izdržati što te svojim zetom neće zvati nikada te prežaliti neću prsten tuge uništi nam sreću Nek je proklet zlatar što ga kova žalosna je bila priča ova