Kad gledam ovaj svijet i promišljam što nudi već polako čudi me što ništa me ne čudi Kakav uzaludan trud ako nitko se ne trudi zašto barem jednom ne bi pokušali biti ljudi Zar nam stvarno samo ide nizat' nove poraze zar nas stvarno nije briga za one što dolaze Zar je moguće da uvijek nam je netko drugi kriv čovjek ne postoji da bi bio samoživ i samo živ Ref. Zašto ne pokažemo djeci da su uzaludni metci da je miran san Sve što svaki čovjek treba odavde pa do neba da je slobodan Zašto si ne pružimo ruku da nas nikad ne odvuku daleko od nas Između riječi i tišine straha i taštine stanu godine A nestanu za čas Zar je stvarno moguće samo živjeti bez strasti kada život baci kocku uvijek znati gdje će pasti I zar bili su u pravu kad su mi govorili da život nije fer i da prokleto je odrasti Ref. A nestanu za čas Ref. I nestanu, zato ne daj da nas da nas opet sutra jučer budi svakog jutra Zato ne daj da nam zatvaraju oči da živimo u samoći Zato ne daj da nas da nas opet sutra jučer budi svakog jutra Zato ne daj da nam zatvaraju oči da živimo u samoći, ne daj