Uvijek kada dođe novi radni dan Budilica prekine mi san Za školu nemam volje, a u krevetu je bolje Danas neću doć, nek me zapišu, nek se s time zadovolje Tako ležim bar do podneva Onda mi se više ne spava Odem do ambulante da opravdam silne sate Glumim da me boli srednji prst i trudim se da ne shvate Pa stignu informacije na koje moji dolaze Smišljam glupe isprike kako sati prolaze Al' nema opravdanja kad ne dođeš tjedan dana Niti šanse da objasniš zašto svaki petak kasniš Pa što ako sam markao? Pa što ako sam kasnio? Bar sam se zabavljao A za ocjene u kaosu Ja krivim samo nepravdu Kada dulje vrijeme izbivam Svratim da se sjete kako izgledam Poberem sulju ili dvije, tad mi baš svejedno nije Bolje da sa zadnjeg sata odem, pobjegnem od tog što prije Skuže li da više nisam tu Neki profesori smisle osvetu Ako bolestan ne leži zašto nam s nastave bježi? Kada dođe drugi put u školu dobiti će test još teži Pa što ako sam markao? Pa što ako sam kasnio? Pa stignu informacije i nema tolerancije Neću više kažem, mada znam da lažem Sutra bit ću u kafiću, smišljat neku novu priču Da opravdam činjenicu Što mi se neda Što mi se neda Što mi se neda Gledat uvijek iste klupe, slušat iste priče glupe Gledat uvijek iste klupe, slušat iste priče glupe Gledat uvijek iste klupe, slušat iste priče glupe Gledat uvijek iste klupe, slušat iste priče glupe