I sada mi je nekako ljepše kada sam sasvim sam i ne razumijem zašto me vučeš van tamo gdje svi me pitaju Moje ime, iduće rime koje će mi život smjestiti i da se nasmiju kada otpjevam kako svako malo odlutam u pizdu materinu Da se nasmiju mome košmaru u kojem đavo donosi rakiju i rastače, za sve duše prodane a samim time moje rime bivaju sve mračnije I noć me sada ubija noć me naprosto razbija i zauzima, polako napada svaki kut mog razuma U mojim mislima, u mojim očima manji ste od miševa al' đavo uspijeva da me otjera u šume istočno od Edena u pizdu materinu Da se nasmiju mome košmaru u kojem đavo nosi mantiju i smije se, ubija iz dosade a samim time moje rime bivaju sve mračnije Na rajskom pragu spoznat' ćete moju snagu ubiću boga u svakom 'ko darne nekog moga I sada mi je nekako ljepše kada sam sasvim sam