I za istim stolom sjedim a oko nas je hladno, ledeno ova tišina pod kožu ti uđe ne osjećam srce, k´o da je tuđe A ako ja sam čovjek što sreću ti kvari ujutro ću samo pospremiti stvari i bez nade krenuti na put učim da volim te uzalud Ref. K´o prašinu s kaputa me stresi nemoj biti ljuta, to se desi i boljima, a kako neće nama a gdje neće nama Sad, u sitan prah me rukom smrvi izgubio sam te, bez kapi krvi krvi, koja teče mi kroz vene bez krvi prolivene Godinama sve je bezbojno složeno i čisto, uredno kuhinja blista, krevet je složen tišinu možeš rezati nožem A ako ja sam čovjek, što sreću ti kvari ujutro ću samo pospremiti stvari i bez nade, krenuti na put učim, da volim te uzalud Ref. 2x