Sjela je na cesti, rukom zasjenila sunce i dugo gledala u horizont on je vozio kao lud, zatomivši trnce srce je tuklo kao Marsu na front I, odjednom, uz oblak dima zareži mašina razvukla je osmijeh i popravila vestu ukrast će je, znade za dispet svima ravno u Zagreb pa svojti u Pestu Ref. Uz njega je nikad, nije bilo strah Život sa susjedima on je izučio za šofera sa stricem i strinom sve su dijelili bratski on je izopćen '39 pred najezdom proletera završili tamo gdje pričaju švapski Dobili su kćer jedne prosinačke noći smotuljak dobrote što miriše na rosu on je radio na Aresu sivoj hamburskoj koći a noću je sanjao da joj ljubi kosu Ref. Ona je pristavila kavu, poslužila kolače nije baš svakoga dana da ljudi na mjesec slijeću tad je zazvonio telefon, bio je to jedan od braće Stana, žao mi je, nije imao sreće Otvorilo se more, progutalo je barku potonuo je brzo zajedno s Aresom naljutila se tada na mjesečinu jako svaki je uštap mračila zavjesom Ref. Usnula je mirno, okružena unucima i sanjala cestu vrućinu na Svilaji uz miris kadulje i benzina u bijegu pred svima brige postaju sitne kao mrve sira na tavaji Opustila se suncem, upijala zvuke sva opijena u ljetnom dezenu sklopila je oči, raširila ruke on je dodao gas i život se odvrtio u trenu Ref.