Kad kiša pada, snovi se sliju na blatnom putu, gdje vukovi viju pa da budem vatra, što prste ti grije majka nad čedom, što noćima bdije Da moje rame ne bude ti tvrdo a svaka riječ nešto mudro pa da budem dimnjačar i donosim sreću budem lasta tvom proljeću tvom proljeću Kažu - na sebe pazi druge slobodno gazi ne znaju da živo blato tamne ljude guta zato Težak dah i težak um tonu i u vakuumu budi vjetar, nosi nju nosi lastu u proljeću u proljeću Bit ću tvoje proljeće blizu, k´o ptica nebu možeš skupit´ svoja krila i nastanit´ se u njemu, mome svemiru Zovi samo, gdjegod ti si ja bit ću tamo nosit´ osmijeh na licu činit´ sve u mojoj moći da suze, nikad, baš, nikad ne dotaknu ti oči Bit ću tvoje rame kad zatreba ti kamen na koji glavu spuštat ćeš bit ću tvoje proljeće i kada prođeš, javi se U proljeću, u proljeću u proljeću, u proljeću i kada prođeš, javi se javi se, javi se