Kada umrem nježno mi otvori oči da vidim taj karneval moći gdje razum uzmiče pred ludilom Kada umrem u osmijeh mi usta savini da se nasmijem svojoj taštini jer vjerujem da sam uskrsnuo Jer kada odem džaba mi bilo svih bedova bit ću još jedan u hordi undeadova kada mi cijenu zakače Potpuno cijepljen od bjegova zarobljen pod jednim od stjegova kada mi omču namjeste san umire, bol ostaje Kada umrem glasno moj epitaf reci da mogu ispričati djeci da nekada bio sam čovjek i ja Kada umrem moje truplo svijetu pokaži za sve one što žive u laži o slobodi pristanka Teško se ne saginjati lakšem putu naginjati kada te za mošnje drže prisilom potrošnje Je li pobuna kooptirana il' unaprijed determinirana i tko smo tada mi moja ljubavi