Kasni je sat ja sam umoran k'o pas al' san ne dolazi u nekoj sobi ležim sam niti hotel, niti grad ja više ne pamtim Za malo nježnosti na sve ću pristati za malo nježnosti da mogu zaspati Gradili smo kule satkane od snova trošili smo vrijeme kao da je lova pa se zaradi kad se potroši Nizali smo dane k'o perlice od stakla šarene i sjajne a prozirne i prazne tko je mislio tko je mislio Puni sebe, sve do neba nismo znali što nam treba oholi, a svjesni koliko mladost dozvoli dok ne odoli da ode i da se ne vrati Ref. Teško je, teško je kad se snovi potroše kada bol je sve što nosiš a nosiš pune kofere Teško je, teško je kad ti vrijeme pobjegne kada putuješ sa tugom a stignu nevolje teško je Putovali smo brzo putovali smo glasno pijani od sreće a nikom ništa jasno pa se otrijezniš kad se probudiš Puni sebe, sve do neba nismo znali što nam treba oholi, a svjesni koliko mladost dozvoli dok ne odoli da ode a ne znaš odrasti Ref. Kada pjesma prestane kad tišina preuzme za malo nježnosti na sve ću pristati Bolje vatra nego voda bolja baklja nego žar što tinja nije nam tišina sudbina Bolje naprijed barem malo nego tamo gdje je vrijeme stalo tamo nema ničega Ako pjesma prestane a tišina preuzme ničeg' nema da ti pruži da ti pruži utjehu I znam da nisam jedini što je sam u gomili za malo nježnosti na sve ću pristati Kasni je sat ja sam umoran k'o pas al' san ne dolazi u nekoj sobi ležim sam kao odbačena stvar al' vrijeme prolazi Za malo nježnosti na sve ću pristati za malo nježnosti da mogu zaspati