U pradavnom vremenu, kralja Tomislava tamo gdje je voda jadrana plava pratila je vila, viteza u boj u haljini dugoj, bijeloj, vjenčanoj Molila se za njeg, četiri jeseni zadnje su joj, njegovi mačevi doneseni i odluči za njim poć, istu noć Ref. Najljepša vila se spremila gluha noć, tad je zanijemila hladna je voda, njen vječni dom zlatni dvori na dnu dubokom Vremenom se takva ljubav ne mjeri čuti može se, za ljetnih večeri ispod zidina, pod svijetlom mjeseca kako vilin glas, iz vode jeca Ref.