Dva je i sad je tren koji promijenit će me ruke tvoje dio mene su postale I prolaze sati, a nama minute kako da zovem ovaj san jer nikada prije postojalo nije vrijeme kad noć se ulijeva u dan Ref. I dok sama sam u sobi ja želim da dođeš ti ponesi dio sebe koji ostat će svakim dijelom te trebam i kada te nemam moje tijelo, moja koža tvoja postaje Mi smo daleko, a nikada bliže, zar ne sav strah i sva bol u meni sad nestaje I prolaze dani, postaju život kako da zovem ovaj san jer nikada prije postojalo nije mjesto za mene kao tvoj dlan Ref. Možda nema vremena da mijenjam se iz temelja a možda samo uzimaš me kakva jesam i možda sve je napokon izgubljeno, nađeno a možda kad sam svoja, tebi ipak sve sam Ref. Možda nema vremena da mijenjam se iz temelja a možda samo uzimaš me kakva jesam i možda sve je napokon izgubljeno, nađeno tvoje tijelo, tvoja koža, tvoja ostajem