Tiho, tiše, jer, manje je više ispuštaš me niže da nježnije izgubim se tu sam, gdje zaslužujem I dok citiraš svoje riječi u krug sve mi postaje gore jer, tako si glup, već sam umorna da mijenjam te u čovjeka Ref. Da li znaš da vrijeme nam ističe i da sada trebamo dodire da li znaš da pogledi liječe sve ali, ti si svoje uvijek tražio negdje drugdje Tiho, tiše tužno da navikla sam već na to to ego ti diže, kako vješto me lažeš u sobi je muk Stalno nadam se boljem al´, tako si glup ja sam umorna tu ne vidim čovjeka Ref. Koja slučajnost vidi, opet te nema kada te trebam Bože, kakva dilema Opet sam kriva a ti, opet, si kreten kakav scenarij opet sve ispočetka Koja slučajnost vidi, opet te nema kada te trebam Bože, kakva dilema Uvijek sam kriva jer, ti uvijek si kreten traži dalje, sve što želiš nek´ je dalje od mene