Koliko praznih dodira u zadnjim danima, između neba i dna i kako hladnim hodnikom, koji kraja nema podnijeti takvu tebe I ništa nije daleko samo kojim putem poć, pitam ljude ni životinja ni Bog, ali kriv uvijek tako bude Više me ne voliš, ko nekad više me ne želiš da znaš sad kad mi treba utjeha, neka da me omota, e Koliko praznih dodira sad kad je život tren nova bol, sibirski led i kako strah da utopim a tebe nema zašutim, stisnem zube Jer ništa nije daleko samo kojim putem poć, pitam ljude ni životinja ni Bog, ali kriv uvijek tako bude Ref. 2x Više me ne voliš, ko nekad više me ne želiš da znaš sad kad mi treba utjeha, neka da me omota, oko srca ranjena Više me ne voliš, ko nekad više me ne želiš a znaš da si mi ti jedina rijeka što me vodi, daleko od stvarnog nemira