Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna Krhko je znanje) Možda je pao trak istine u me A možda su sanje Još bi nam mogla desiti se ljubav Desiti - velim Ali ja ne znam da li da je želim Ili ne želim U moru života što vječito kipi Što vječito hlapi Stvaraju se opet, sastaju se opet Možda iste kapi I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem Jedna vječnost pusta Mogla bi se opet u poljupcu naći Neka ista usta Možda ćeš se jednom uveče pojavit Prekrasna, u plavom Ne sluteći da si svoju svjetlost lila Mojom davnom javom I ja, koji pišem srcem punim tebe Ove čudne rime Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti Niti tvoje ime Pa ako i duša u tom trenutku Svoje uho napne Sigurnim će glasom zaglušiti razum Sve što slutnja šapne Kod večernjih lampi mi ćemo se kradom Poglédat ko stranci Bez imalo svijesti koliko nas vežu Neki stari lanci No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće Ko sunce u krugu I nosi nam opet ono što je bilo I radost, i tugu I sinut će oči, naći će se ruke A srca se dići I slijepi za stope bivšega života Njima ćemo ići Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna Krhko je znanje) Možda je pao trak istine u me A možda su sanje Još bi nam mogla desiti se ljubav Desiti - velim Ali ja ne znam da li da je želim Ili ne želim