I njena mala noga klecnu Na stubi vagona Ona se iznenada lecnu Pa što to radi ona I još je mogla nogu povuć Poslušavši klecaje I slomljena se doma dovuć I opet past u jecaje Pa da je, ko i dosad, ljube Neljubljene usne I grle one ruke grube Noću pre no usne Tad osjeti da njeno tijelo Sve slabije dršće I podigla je s lica velo I stisnula je kartu čvršće