Te noći pisah sjedeć posve mirno Da ne bih majci u susjednoj sobi Škripanjem stolca u san dirno A kad mi koja ustrebala knjiga Sasvim sam tiho išao po sagu U svakoj kretnji bila mi je briga Da staričicu ne probudim dragu I noć je tekla spokojna i nijema A tad se sjetih da je više nema