Ljubeći se od postanja Kroz maglu svijeta dvoje bludi Sa čudnom čežnjom, da se nađu U metežu stranih ljudi Razmišljaju o sebi često I prevarit će se kadikad Da su jedno drugo našli A neće se naći nikad Pa ipak, on će jednom doć U sobu onoga hotela U kom je ona cijelu noć Uz uzdisaje mora bdjela Pred zoru, kad u krevet legne Na onu misleć koju traži Ni slutit neće, da mu jorgan Pokrivaše već njene draži I možda će u restoranu Iz one čaše on da pije Na kojoj bjehu njena usta Nekoliko dana prije