Ima jedna krčma gore u planini vide joj se svijetla noću u dolini ko to pali svijeće i po krčmi šeće to je lijepa Mara, kći starog krčmara pa mi želja dođe, to u srcu krijem bona Maro, ja zbog tebe pijem Svaki taj plamičak stavlja me na muke harmonika šalje sa planine zvuke meni sine lice lijepe krčmarice oči kao badem, ja se na put dadem ranjenog hajduka napojila Jana a mom srcu Mara melem rana Kad umoran stignem gore u planinu novu snagu nađem u rumenom vinu Mara čila vedra, igraju joj njedra kad mom stolu dođe mene umor prođe pa mi oči padnu na ta njedra bujna bona Maro, daj još vina rujna