Nije neka utjeha čuvat´ te u grudima čini se da s vremenom postaješ iluzija Sad gubi ti se jasan trag vidim iz svih kuteva isto što sam znala tad na kraju naših puteva Ti ne poznaš bol i nisi dio srca mog već odavno a ja ću proći kroz maglu koju si na mene spustio Nije neka utjeha plesati sa sjenama zarobljena mislima kao val među stijenama Često mislim da l´ si sam samo to me zanima odgovor na pitanje progoni me danima Ti, ti nisi to ti nisi pola toga što si mislio a ja ću proći kroz maglu koju si na mene spustio Kada prođe bol ja ću opet mirno hodat´ drugom obalom ja ću opet mirno hodat´ drugom obalom