Znaš, miris jeseni me podsjeti na neke večeri davne tvoj smijeh iz druge sobe čula sam za tvoje pohode slavne Znaš, obukla sam onu haljinu on drži bocu tvoga vina od tebe imam samo istinu hladnu k'o vjetar s planina Ref. Da, mogli smo i puno bolje da, premalo je bilo volje jer s tobom bila sam sama samoća udvoje slama A mogli smo do kraja svijeta do novih zvijezda i planeta al' u tvom brodu svejedno mjesto je samo za jedno Znaš li da sve što pišem pobrišem riječi se gužvaju same u grlu zastanu, pa prodišem kad pojaviš se iz tame Ni s njim o tebi ne razgovaram a on mi toči još vina ne zna da toči golu istinu hladnu k'o vjetar s planina Ref. On me gleda, on me želi, on me treba ali to me ne veseli