Stihom kao rijekom nekom tečem nabujale vode sjećanja lete misli, na put opet krećem Bože, opet noć od uzdaha Vani jesen u krošnjama sjedi oči su joj tužne, duboke kaže, nemoj plakati, ne vrijedi suza tugu isprat' ne može Ref. Slagali mi pijanom pred zoru da je neke druge usne ljubila vidjeli ih zajedno na šoru a stoput mi se Bogom zaklela Nisam, vjeruj, očiju mi mojih to ti lažu samo da nas zavade još se sjećam ludih riječi svojih grešna dušo, dalje od mene Dogorjela svijeća, noć mi bježi stara pjesma prvih pjetlova vani zora puca ko da sniježi ima l' kraja tuga bestija Vjetar, stara skitnica, me tješi i promuklim glasom šapuće nemoj psovat' mladost i ne griješi što je bilo bilo neka je Ref.