Kraj malene rijeke što nemirno teče još i sada stoji jedan bagrem bijeli u njegovoj sjeni dok je moja bila jedno drugom mi smo u ljubav se kleli Ref. Sjetili se da je neko čeka pokraj rijeke u jesenjoj noći jedan čovjek umoran od bola čeka ženu koja neće doći Dok bi veče divno obavilo polja spuštajući veo po bagremu svenulom ljubio sam usne kao plamen vrele igrao se nježnom plavom kosom njenom Ref. Sad vjetrovi hladni u jeseni sjetnoj zasipaju rijeku lišćem koje vene sve ostade isto na obali našoj samo ona više nije pored mene Ref.