Svirao je Mita stari da merakom sve zapali svirao je i pjevao za svačiju dušu kletu violini svojoj dao dušu bolom razapetu Ref. Od oca je ostalo i sinu o ljubavi da pjeva i vinu i da svira staru violinu Iz njezinih tankih žica budio je pjesmu ptica priču vjetra, zubor vrela šapat lišća na drveću zvuke frula, bijelih sela i bumbarov let po cvijeću Ref. Mjesto druga, brata ili sina sedamdeset i sedam godina sva mu ljubav bila violina Minu vrijeme neumorno slomi Miti srce bolno sam ostaje toj sudbini svoje tužne dane broji pokraj njega drug jedini violina stara stoji Ref. Nigdje druga ni brata ni sina da mu teške jade razabira i za bolnu dušu da zasvira