Možda je ovo sasvim obična priča počeo sam raditi u petnaestoj U invalidsku penziju otišao sam u pedeset i petoj a na svakom referendumu ja sam glasao za Udarnik na svakoj radnoj akciji čovijek bez mane straha i pun ideala Sad sam podstanar sa ženom, sinom unukom i snahom i pitam se, kome vjerovati Ref. I nitko nikad neće reći da nisam postojao ne, nitko ne smije reći da nikad nisam postojao I pokušao, razbijen u gomili tražio nešto vrijedno pažnje a iznad svega sebe i skrivenu želju za sutra I moja slika još se čvrsto drži na mramoru i nitko ne smije reći da nikad nisam postojao Ref.