Gorio sam tamo, gdje ni svjetla nema sa sjenama ljudi tužnih uspomena kada me u padu stigao tvoj glas i pružena ruka, kao slamka za spas Na krilima vjetra ušla si u sobu znao sam da nosiš onaj žar života ali, nisam znao kako vrijeme melje moje puste snove i sve tvoje želje Ref. Nisam bio što si htjela pravi čovjek, koji za te brine onaj što je pored tebe da ti s neba zvijezde skine Slike naše sreće blijede kao otisci na staklu sada znam, da si sa mnom bila kao anđeo u paklu Došla si k'o svjetlo iz tajne daljine sa osmijehom što vedri i u ovoj tami i ako poželiš da odeš zapamti zauvijek - najgori smo sami Ref. Sada znam, da si sa mnom bila kao anđeo, kao anđeo u paklu