Sreo sam je u malom kafiću crveni su karanfili bili dugo smo se držali za ruke ali sreću nismo osjetili dugo smo se držali za ruke ali sreću nismo, nismo osjetili Ref. Izašla je tužna iz malog kafića i krenula nekud niz ulicu dugu od bola mi tada riječ u grlu stade hej, živote, brate, što razdvajaš mlade Sa suzama u očima tužnim naše jutro mi smo ispratili a sjećanje ostalo je samo jer oboje vjerenici smo bili a sjećanje ostalo je samo jer oboje vjerenici, vjerenici smo bili Ref. Život ide svojim tokom dalje crvenih će karanfila biti ali jutro kada sam je sreo neću moći nikad preboliti ali jutro kada sam je sreo neću moći nikad, nikad preboliti Ref.