Kada se rodiš, ne osjećaš ništa Ni vrijeme,ni tugu, ni radost ovoga svijeta Tad pustiš prvu suzu i padneš s kreveta Ali još ne hodaš i ne pričaš sve do prvog ljeta Na rođendan svoj gasiš prvu svijeću Dobivaš sve što drugi ti žele i daruju Ali ti nisi svjestan da koristiš tu sreću Jer radiš onako kako ti i govore i kazuju No dolazi tvoje vrijeme Čvrsto gaziš svojim nogama Rukama grabiš samo za sebe I koračaš hrabro svojim stazama Pet svijeća je na torti ponosno ih gasiš Sjećaš se lanjskog snijega Prijatelje imaš i njima se hvališ Prvi put odlaziš sam preko brijega Danas je zadnje da se kasno budiš Igraj se do mile volje Jer sutra je za tebe sasvim novi dan Školsko će ti zvono prekinuti san I tako godinama iz dana u dan No i to će jednog dana proći Jer godina za godinom brzo će teći Slušaj pažljivo što će ti u školi reći Slušaj jer kasnije će ti dobro doći Mladost je lijepa ali vrlo kratka Vidim i ti žališ za njom Prošao si sve što se proći može Sada si sa ženom voljenom Nigdje više sam, uvijek s njom Roditelj si postao i imaš svoj dom To je najslađa briga na svijetu tom Pazi što radiš sve ovisi o tebi Djecu treba učiti da griješila ne bi Umoran postaješ od svega u životu Za mir duše sve bi dao na svijetu Rad te iscrpio, život te umorio Unuci ti još malo snage dao Bog ti je sve grijehe oprostio I ti se polako spremaš svome kraju