Njene riječi, k'o riječi stranca kad traži put u kasni sat shvatih 'ko je kad ime je rekla oprosti, nisam ti prepozn'o glas Veli mi, davno sam znala mi smo na staklu tek topli dah nemam još puno, al' i to bih dala da te bar jednom ugledam Poznato zvono i stan vrata otvorih sam a tamo sjene, tek oči njene i strah na licu umorne žene Ref. Rekla je odlazim, ovo je rastanak moram te i ovaj put' ostavit' al' mojom voljom to neće bit' Tišina moj je prijatelj stari a riječ drag i rijedak gost redam slike k'o cvijet u herbarij mislim na nju i prolaznost Ne gledam nikad' u dlan ponekad pobjeći znam od sitnih stvari i od zamora do ploče hladnog mramora Ref.