Mata je rođen jedne nedjelje četrdeset neke godine otac nije za njega ni znao s križnog puta kad se vratio Živjeli tako skromno al' ponosno u selu malom pitomom slavonskom seoske babe nisu ga voljele kad krene šorom navuku firange Ref. A ja, k'o da ga vidim još i sad u kas vraća konje s pojila selo priča, Matu ne briga samo konje brže potjera Onda je došla devedeseta otac reče sad il' nikada i Mata krenu k'o iz nekog sna bez igdje išta al' srca velika Te su mu zime brata ubili spalili selo, konje odveli oca su našli nakon mjesec, dva slomila ga tuga velika Ref. Bio sam s Matom prošle nedjelje kod crkve poslije mise jutarnje uz njega sin mu i djeca bratova pa gdje si Mata, kako je, pitam ga Veli mi, sve će biti k'o ranije opet će selo okitit' kapije sve ćemo vratit', al' jedno nikad ne uspomene što su nam nestale Ref. Selo priča, Matu ne briga samo konje, 'ajde