Daleko negdje od ovog grada Gdje gladan vjetar bjesni i ruši Živio jednom jedan dobar starac S kosmatim psetom i s jadom u duši Nikada ga možda upoznao ne bih Al' me jedno veče dalek put navede Kraj kolibe jedne sa propalim krovom Kad glas jedan začuh Kad glas jedan začuh Kao moga djede I evo što se čudno nakon toga zbilo Zagrli me starac, metnu me u kril Gledah sjetne oči, izborano lice U jezivoj tami vlažne kolibice Tad pokrenu se brada, zadrhtaše usne I sa bolnom pričom otpoče baš tu se Kako nekad lijepo u mladosti bješe Al se mora radit' kako drugi htješe I tad sudba crna na zemlju je pala Otadžbina zvati s krvi je stala I on pođe smjelo gdje se mreni pada Tek procvala mladost gdje grca i strada Oduži se veče, oduži se priča A napolju hladno, zima luda ciča A ja u toplini starčevoga krila Gdje je moja duša lagan san snila I kao kroz maglu slušao sam čiču Gdje o svom životu meni priča priču Imao je ženu i tri sina zlatna Ali mu ih ote podla ruka ratna I teku riječi, i suze sa njima Iz starčeva grla rastu kao plima Ona strašna zima ohola i ljuta K'o da sve je čula pa ko da ućuta Svjedok ove priče i pseto je bilo Kraj umornih nogu sjetno se sakrilo I cvileći tiho starcu se čudilo Što je mjesto njega mene prigrlio Probudi me starac, na noge ustade Ova gorka priča, kao da nestade A ranjena duša, šapnu na sve to Da od svega ipak ostade to pseto Nikada ga možda upoznao ne bih Al me jedno veče dalek put navede Kraj kolibe jedne sa propalim krovom Kad glas jedan začuh Kao moga djede Moga djede, moga djede