Daleko negdje od ovog grada gdje gladan vjetar bjesni i ruši živio jednom jedan dobar starac s kosmatim psetom i s jadom u duši Nikada ga možda upoznao ne bih al' me jedno veče dalek put navede kraj kolibe jedne sa propalim krovom kad glas jedan začuh kad glas jedan začuh, kao moga djede I evo što se čudno nakon toga zbilo zagrli me starac, metnu me u krilo gledah sjetne oči, izborano lice u jezivoj tami vlažne kolibice Dok pokrenu se brada, zadrhtaše usne i sa bolnom pričom otpoče baš tu se kako nekad lijepo u mladosti bješe al' se mora radit' kako drugi htješe I tad sudba crna na zemlju je pala otadžbina zvati iz krvi je stala i on pođe smjelo gdje se 'mre i pada tek procvala mladost gdje grca i strada(2x) Oduži se veče, oduži se priča a na polju hladno zima luda čiča a ja u toplini starčevoga krila gdje je moja duša lagan san usnila I kao kroz maglu slušao sam čiču gdje o svom životu meni priča priču imao je ženu i tri sina zlatna ali mu ih ote podla ruka ratna I teku riječi i suze sa njima iz starčeva grla rastu kao plima ona strašna zima, ohola i ljuta k'o da sve je čula, pa k'o da ućuta Svjedok ove priče i pseto je bilo kraj umornih nogu sjetno se sakrilo i cvileći tiho starcu se čudilo što je mjesto njega mene prigrlio(2x) Probudi me starac, na noge ustade ova gorka priča kao da nestade a ranjena duša šapnu na sve to da od svega ipak ostade to pseto Nikada ga možda upoznao ne bih al' me jedno veče dalek put navede kraj kolibe jedne sa propalim krovom kad glas jedan začuh, kao moga djede moga djede, moga djede