Ni sad ne znam kako je dovedoh One noći do studenske sobe Ni sad ne znam kako kraj nje legoh Bješe ljeto na njoj malo robe Sva pokisla od ljetnjega pljuska Niz lice se kotrljale kapi Tanka suknja kukovima uska Vidim kuja za kurjakom vapi A nije znala da sam pjesnik I da može u stihove moje Ašik Ajša u najboljem dobu Uđe u njih, al' kroz moju sobu Skliznu suknja, dočekaše bedra Niz kičmu mi triput prođe jeza Skide bluzu, zaigraše njedra Jezik mi se u čvorove sveza Na prozor mi bješe smokva sjela Netaknuta od veranja i krađe Čudila se što je doživjela Da vidi nešto i od sebe slađe A nije znala da sam pjesnik I da može u stihove moje Ašik Ajša u najboljem dobu Uđe u njih, baš kroz moju sobu Pričala mi kako živi sama Čovjek radi za njemačku marku Svega ima al' joj ljubav treba A ljuljala me kao more barku Možda i nije htjela Ašik Ajša da se da Tijelo joj vrelo, pogibija prava A vani kiša pojačava Kod komšije igrali su karte Čule su se psovke i galama Časovnik je švercovao sate Od prozora bježala je tama Zaspali smo onako postranačke Dok se zora žarila u licu Poslije lude noći dubrovačke Često sanjam u polju ždrebicu A nije znala da sam pjesnik I da može u stihove moje Ašik Ajša u najboljem dobu Uđe u njih, baš kroz moju sobu Ni sad ne znam kako je dovedoh One noći do studenske sobe Ni sad ne znam kako je dovedoh Ta noć prođe, za njom mnoga ljeta U onoj sobi ko zna ko sad živi Lijepu Ajšu ja više ne sretah Osta pjesma, jedan papir sivi Kad ostane život bez kaputa I u dušu zima se zavuče Kada starost vidi kraj od puta Sjećat ću se k'o da bješe juče