Ni sad ne znam kako je dovedoh one noći do studentske sobe ni sad ne znam kako kraj nje legoh bješe ljeto i na njoj malo robe Sva pokisla od ljetnjega pljuska niz lice se kotrljale kapi tanka suknja kukovima uska gladna kuja za kurjakom vapi Ref. A nije znala da sam pjesnik i da može u stihove moje Ašik Ajša u najboljem dobu uđe u njih, baš kroz moju sobu Strgoh suknju, dočekaše bedra niz kičmu mi triput prođe jeza skidoh bluzu, dotakoh joj njedra jezik mi se u čvorove sveza Na prozor mi bješe smokva sjela netaknuta od veranja i krađe čudila se što je doživjela da vidi nešto i od sebe slađe Ref. Pričala mi kako živi sama muž joj radi za njemačku marku novca ima, al' joj ljubav treba a ljuljala me kao more barku Možda i nije htjela možda i nije htjela da se da tijelo joj vrelo, pogibija prava a vani kiša pojačava Kod komšije igrali su karte čule su se psovke i galama časovnik je švercovao sate od prozora bježala je tama Zaspali smo onako postranačke dok se zora zarila u licu posle lude noći dubrovačke često sanjam u polju ždrebicu Ref. Ta noć prođe, za njom mnoga ljeta u onoj sobi ko zna ko sad živi lijepu Ajšu ja više ne srećah osta pjesma, jedan papir sivi Kad ostane život bez kaputa i u dušu zima se zavuče kada starost vidi kraj od puta sjećat' ću se k'o da bješe juče Ref.