Sinoć sam opet sanjala jesenju maglu, i put do kuće baka je kolač ispekla al’ sve, sve je to bilo jučer Danas me školski nazvao rijetko ga vidim, a dobro se znamo pita što ima novoga i zašto nikad ne navratim tamo Ref. Tamo, gdje su sve one godine naivne i snene k’o pijani momci, kad pjesma krene tamo, gdje su sva ona svitanja što se poznaju po prvoj ptici, negdje u ravnici O svemu mi je pričao što sada grize, na čega peca njega nije ni spomenuo da sve što smo stariji, sve više smo djeca Otkad ga nema kraj mene ni za šta više ne brojim dane previše tuge bilo bi to sada samo u pjesmu stane Ref.