Otpalo je žuto lišće već danima jugo puše tebe san, ka´ sliku staru izvadila ja iz duše Pa te cilo vrime gledan lipoti se tvojoj divin ti si svitlo mog života zbog kojega ja još živin Ref. I dok kiša tiho pada razmisljat´ je meni drago ti si, tad, u mojoj duši zakopano moje blago Duša, kako dite plače suze su mi sve do kolin´ ti si rijeka bez povratka koju tako puno volin Dok mi sjeta tilo grije dok u tebi lipo guštan ti si sada tako stvaran iz misli te ja ne puštan Kada se iz sna probudin probudin i svoje rane samo sliku tvoju jubin pa u meni bol ostane Ref. Ti si rijeka bez povratka koju tako puno volin