Mislim na tebe, dok jesen topi osmijeh ljeta i vlažnim trgom vjetar šeta mislim na tebe, i dok misli bježe kad malo toga još nas nečim veže i dok sa svoda zvijezda pada mislim na tebe i tada Tvoje su riječi ko noć što sja u staroj luci ko kišna kap na mojoj ruci mislim na tebe pamtim tvoje oči kad sve što traje neka sjeta smoči i kad me izda svjetlost grada mislim na tebe i tada Mislim na tebe kad je vrijeme loše kad se bez mjere neke riječi troše i dok se kućom šulja gusta tama i dok me motre slike s trošnog rama na tebe mislim i kad valja leći dok vjetar ljulja zadnji sjaj u svijeći Mislim na tebe, i kad me večer tugom zbuni uz tanku kavu s velom sumnji mislim na tebe, i kad ptice prhnu čak i kad misli gube svaku svrhu i kad me umor posve svlada mislim na tebe i tada i tada, i tada