Nosim krivnju poput šala Noću sama pljuge pušim I zato kažem fakat fala Osjećam da više se ne gušim Vodim dijalog s vremenom Stalno iznova se rađam Živim tužno s ovim bremenom Tvojih okova jos se oslobađam Snovi su postali stvarniji od stvarnosti Verfremdungseffekt još dalje od realnosti Možda akutnije nego Brecht osjećam tromost mladosti Kroz prizmu sveprisutne kozmičke starosti Galaksije nam se lome nad glavama A mi i dalje slijepi spokojno spavamo Ponekad želim da ti svemire kažem to Da ti si sav moj bol, Ti si sav moj bol Ti si sav moj bol - Znaš li to, da ti si sav moj bol Spavaš li mirno dok vrište atomi Čekaš li i ti da sve u vječnost se slomi Hoda prema meni i želi me dotaknut' Svijet je tako prazan da se ne mogu pomaknut' Julije Cezar je postao zvijezda A mi smo se pretvorili u puknuće, u bezdan Dio smo svemira koji gledam Svi zajedno u biti svi kao jedan, u biti kao jedan Makrokozmos šalje svoje kodove Bilanca savjesti praktički na bodove Postojanje tako nestalno da ga ni nema Cijela galaksija kao kozmos shema Spavaš li mirno dok vrište atomi Čekaš li i ti da sve u vječnost se slomi Jer dio smo svemira koji gledam Svi smo skupa u biti kao jedan