Ovo liči mi na strits svijetla mi u oči blijeste ali nježno, dolaze iz daljine s ceste ja sam lagano pješke molim lijepo, ko je postavio tebe da brojiš moje greške, šta si reko kad dopustio bi to značilo bi da brigom gasim pjesme a pjeva kreten, čak i kad niko ne sluša riječi lete mislima pletem, bit zavedem pitam tebe, jel' život jeben svak se na svoju pipu prazni neki to rade po kazni bola ne možeš sviju shvatit stani, prođu sprodovi i svatovi dok se duša s dušom pomiri Moraju proć' nemiri u tintari da srce pobjedi jer nismo nikad svakom pravedni nek oproste jer oprostim što vjetar otpuše, rijeka odnosi nije bitno je l' ološ si svejedno pokosi nije bitno što šta put donosi čovjek osto si nek podnesu jer podnosim nek odnesu jer odnosim svoj dim ovim plućima ponosnim Ref. 2x Što vjetar otpuše, rijeka odnosi ja želim ti i nadam se da dobro si tamo gdje te ostavim ko biciklo te naslonim, Amsterdam U ovamo na sekund, samo poslušaj me bacio sam u reku i prsten i pušku samo furam dalje samo da sam usput vid'o teških stvari koje tonu manje i svih tih noći grešnih čepno koju drolju manje kažu da sam srećnik, gospodin samopouzdanje ali život kao da me stalno po vodu šalje znate osećaj, sve što je bilo dobro sad je polu sranje na mom vozu kroz sećanje zaborav ko doručak je Ne možeš da predpostaviš šta sve mogu da ostavim leđa okrenem i odlazim da bi odleteo meni je dosta dim nisam planir'o da se proslavim da budem ispred ostalih bude me njihovi košmari na ulici ponovo ćoškarim u džepovima sa ko značim po štekovima sa ko zna kim neću da imam posla s tim odlazim nikog ne pozdravim svaki put sam 100 posto kriv ali ja sam samo prosto živ samo znam trik kako da pesmu rečima pozlatim Ref. 4x