Zašto opet ti tu, na pragu moje duše opet uzimaš moj mir kad dobro znaš da neke priče nemaju svoj kraj niti tužan, niti sretan, samo kraj Pamtim, bili smo jedna duša kao jedno srce kucali smo mi sve napola, sve na ravne časti dijelili smo tad i tu tugu i tu sreću, dragi Ref. Al´ odavno te nema na mojoj strani svijeta pokidani konci vežu nas na jednom moru ja drugim ploviš ti to nismo mi Zaronim u more nemira tamo gdje još čuvam mrvu tvojih dodira jedan minut dovoljan je da se opet vrate sjećanja Život mi je priča satkana od malih slova rukom tvojom dugo pisana al´ stranice polako blijede i nove priče slijede za mene bez tebe