Otkako te nemam ne bojim tugom zidove i muzika u prazan stan navrati mi predvečer Otkako te nemam dani, sami od sebe kažu da je ljubav ta bila loša navika Otkako te ne trebam miriše mi proljeće svaki put, kad padnem brojim u sebi do deset Samo, možda, ponekad na vrata mi pokuca tvoja sjena umorna i ja je pustim unutra Ref. I ne govorim prstima da je druga pod njima jer, kadgod oči otvorim ´mjesto nje tu budeš ti Ne govorim usnama da je druga pod njima još ponekad požalim što nisi bila bolja ti još ponekad poželim da si bila bolja mi Otkako te nemam ne bojim tugom zidove izmorila me ljubav ta više se ne dam nikome Samo, možda, ponekad pod prozorom zasvira ona kiša jesenja kad si došla pokisla Ref. 2x