Pjesma 'Sedamdeset i dva dana' Mate Bulića je emotivna balada koja govori o prolaznosti vremena i čežnji za izgubljenom ljubavi. Atmosfera pjesme je melankolična, s blagim narodnim utjecajima i karakterističnim Bulićevim vokalnim izrazom. Muzički stil kombinuje elemente popa i zabavne glazbe, s naglašenim akustičnim gitarskim dionicama i jednostavnim, ali dirljivim aranžmanom. Pjesma prenosi osjećaj tuge i nostalgije, ali i prihvaćanja sudbine. Tekst je intropektivan i poetski, što ga čini privlačnim slušateljima koji cijene duboku liriku.