Iz tvoje čaše bol su pile gomile I red bi bio jednom da platiš Na tebi mnoge već su zube slomile A ti se uvijek na noge vratiš Kad tako lako druge varaš ne smeta ti Al' čitav svijet bio bio kriv Da na zrnu riže spavaš Jer takav si, al' nemaš sreće Nije zlato sve što sja ma poznajem te ja Iza lica anđela sitnu dušu kriješ Ti i ja, tu nema povratka Sve i da pred ljudima svoje suze piješ Sjećam se dana kad si tužan došao Druge su ruke od tebe digle Kroz moje srce tad si jedva prošao Kao konac kroz glavu igle