"The inhabitants of the Hungry Ghost Realm are depicted as creatures with scrawny necks, small mouths, emaciated limbs and large, bloated, empty bellies. This is the domain of addiction, where we constantly seek something outside ourselves to curb an insatiable yearning for relief or fulfillment. The aching emptiness is perpetual because the substances, objects or pursuits we hope will soothe it are not what we really need. We don’t know what we need, and so long as we stay in the hungry ghost mode, we’ll never know. We haunt our lives without being fully present." (Gabor Maté, In the Realm of Hungry Ghosts) Ja sam čovjek, ljude mrzim Krvlju su mi umazani prsti Stoljećima glas mi grmi Dok neprijateljske gradove mrvim Okrutniji nego strvinari, ne želim se strpit stari Želim odmah ono što mi ne pripada Ja sam smrt, bolest, otimačina i izdaja Izdanak lošeg sjemena S porivom da palim plodna polja do temelja Silujem kćeri, silujem Majku Zemlju Koja me svejedno voli i podržava u svemu Strah me osvijetlit svoju sjenu, pogledat u nju Jer mrak je tako gust, mislim da će me progutat I ako padnem tu neću se nikad ustat Iz crnog blata šiklja crna nafta Koja napaja perfidne strojeve rata Brat kolje brata, ratatata Bio sam ubijen pa ubijam, bio mučen pa mučim Uvijek imam izbor prije nego što odlučim Ližem prste dok proždirem životinjske vrste Borim se da supregnem suze koje bujaju Glad što nosim iznutra Se ne može utažit onim što tražim svuda U moći, novcu, u užitku, gubim bitku, U očima trulog društva na dobitku, duša na gubitku Gladna ljubavi, nježnosti i mira Unutarnji glas ne prestaje kritizirat Nisi dovoljno dobar, nisi dovoljno dobar Srce tuče kao da će eksplodirat Bojim se, oduvijek sam se bojao Zbog tog mijenjam maske otkad sam prohodao Sve se čini surovo, princip grizi-grebi Izgubljen sam i ranjen, prepoznaješ li me u sebi Bojim se, oduvijek sam se bojao Zbog tog mijenjam maske otkad sam prohodao Sve se čini surovo, princip grizi-grebi Izgubljen sam i ranjen, prepoznaješ li me u sebi Oprosti mi Bože, jer ne znam što činim Igra zvana život se tako stvarnom čini Božanska Majko u naručje me primi Prepoznaj namjeru da novi život živim Oprosti mi Bože, jer ne znam što činim Igra zvana život se tako stvarnom čini Božanska Majko u naručje me primi Prepoznaj namjeru da novi život živim Rastvori mi rane, mentalne obrasce Što me sputavaju, ukloni sve lance Da prodišem duboko, živim potencijal Kao svjetlosno biće čiji život je divan Rastvori mi rane, mentalne obrasce Što me sputavaju, ukloni sve lance Da prodišem duboko, živim potencijal Kao svjetlosno biće čiji život je divan